Kava u Hrvatskoj

Popularnost kave u Europi i njeno širenje po okolnim zemljama nije zaobišlo ni Hrvatsku. Kava se u nas počela konzumirati samo nekoliko desetljeća kasnije nego u ostalim europskim gradovima, zahvaljujući poduzetnim doseljenicima iz srednje Europe koji su je počeli nuditi u svojim trgovinama. Pili su je prvenstveno pripadnici viših slojeva društva, a tek između dva svjetska rata kava postaje dostupnija i ostalim dijelovima stanovništva.

Nakon II. svjetskog rata u uvjetima sveopće oskudice smatrana je luksuzom. U skladu s takvom situacijom prerada sirove kave na našim prostorima počela je relativno kasno, tek prije nepunih 50 godina. Skromne potrebe domaćeg tržišta rješavane su uglavnom uvozom sirove kave. Najčešće se mogla kupiti sirova kava u rinfuzi, koja se ručno pržila u malim limenim cilindrima okretanim na vatri pomoću ručke. U Dalmaciji ovakav cilindrični metalni pržionik poznat je pod imenom “bruštulin”, a u nekim kontinentalnim krajevima nazivan je “šiš” ili “pržanj”.

Nakon II. svjetskog rata tadašnji sustav socijalističke privrede nije dopuštao slobodni uvoz kave, niti razvoj privatnog poduzetništva u okviru kojeg bi se mogla razvijati djelatnost prerade i distribucije kave. Početak industrijske prerade i proizvodnje kave u Hrvatskoj vezan je za tvornicu Franck iz Zagreba. Ova tvornica u državnom ili kako se to zvalo u društvenom, vlasništvu proizvodila je do 1957. godine isključivo kavovine, a do devedesetih godina držala je monopol na prženje i distribuciju kave, presudno utječući na formiranje ukusa hrvatskih potrošača.

Ekspanzija prerade i proizvodnje kave u Hrvatskoj započinje 90. – tih godina 20. stoljeća, u vrijeme stvaranjem samostalne Hrvatske države. U novonastalim uvjetima tržišnog gospodarstva i slobodnog poduzetništva, otvaraju se brojne male pržionice, kojih je u jednom trenutku bilo više od 400. Većina njih je u međuvremenu prestala s poslovanjem, dok se manji broj vrlo brzo razvio i profilirao u snažne poduzetničke tvrtke sa stalnim rastom udjela na tržištu. Stvorene su nove, prepoznatljive robne marke hrvatske kave, a u isto vrijeme slobodan uvoz je na tržište doveo poznate svjetske prerađivače i njihove kave. U uvjetima bogatog izbora i konkurentskog nadmetanja, cijena kave pada i postaje prihvatljiva najširem krugu potrošača. Smanjena kupovna moć, nesređeno tržište i nedovoljna kontrola, navela je pojedine proizvođače i distributere da posegnu za uvozom zrna sumnjivog podrijetla i kvalitete, nudeći takvu kavu po nevjerojatno niskim cijenama. Unatoč tome, novo gospodarsko okruženje i dolazak poznatih stranih marki doveli su do promjene navika potrošača koji danas znaju prepoznati dobre vrste kave u čemu prednjače mlađe populacijske skupine.