Arabica

Najranije poznata kultivirana vrsta je Coffea arabica, “arapski grm kave”. Ova vrsta je prvotno rasla na Etiopskom masivu, gdje još uvijek raste divlje i odakle se raširila u ostale zemlje tropskog pojasa. Prvo je kultivirana na jugu Arapskog poluotoka na području države Jemen. Raste na visini od 600 metara, iako u Salvadoru uspijeva i na 1.000 metara nadmorske visine.

Na suptropskim Havajima jednako uspješno raste na razini mora jer voli umjereniju klimu i umjerene količine kiše ravnomjerno raspoređene kroz cijelu godine. Lišće joj je tamno zeleno i ovalno, a plodovi daju najbolju kvalitetu zrna sa sadržajem kofeina od 0,8% do 1,7%. Naraste od 6-8 metara, samooprašiva je i ima 44 kromosoma. Ne sadrži bakar, zbog čega je neotporna na bolesti. Za dozrijevanje arabice potrebno je 6-9 mjeseci nakon cvatnje. Danas se plantažno uzgaja najvećim dijelom u Latinskoj Americi i sudjeluje sa 65% u svjetskoj trgovini kavom. Samo 10% zrna arabice zadovoljava stroge standarde za svrstavanje u najbolji razred ekstra kvalitete.

Početkom 18. stoljeća Nizozemci, Francuzi, Španjolci, Portugalci i Englezi počeli su širiti nasade arabice u tropskim kolonijama od Jave do Jamajke. Nakon što je biljka dospjela na brazilsko tlo, 1725. godine, Brazil je ubrzo postao najveći proizvođač arabice sve do današnjih dana.

Izvorni oblici arabice su: Moka, Bourbon, Maragogype i Typica. Među specijalistima za vrednovanje kakvoće kave, ovi tipovi arabice su najcjenjeniji iako daju mali urod od tek 700 do 1.500 kilograma po hektaru.

Moderni tipovi arabice su: Catüa, Cattura, Catimor, Mundo Nuovo i San Ramon. Daju visoki prinos – od 7.000 do 12.000 kilograma po hektaru, ali imaju slabije izražen okus.